- Izložba: Obrana građanskih sloboda
- Rad skupine zadužene za pisanje Povelje Europske unije o temeljnim pravima
Metode rada i sastav radne skupine za sastavljanje nacrta teksta o temeljim pravima utvrđene su u finskom Tampereu četiri mjeseca nakon sastanka Europskog vijeća u Kölnu. Bio je to povijesni događaj. Europarlamentarci su se prvi put pridružili svojim kolegama iz nacionalnih parlamenata, predstavnicima šefova država i Europskoj komisiji kako bi osmislili tekst ustavne snage.
Skupina od 62 člana počela je s radom u Bruxellesu 17. prosinca 1999. Na zahtjev nekolicine eurozastupnika skupina je simbolično nazvana „konvencija”. Činili su je zastupnici Europskog parlamenta (16) i zastupnici nacionalnih parlamenata (po dvoje za svaku državu, odnosno ukupno 30 zastupnika), predstavnici vlada (15) i jedan predstavnik Europske komisije. U radu su im pomagali i dvoje predstavnika Suda Europskih zajednica i dvoje predstavnika Vijeća Europe, od kojih je jedan predstavljao Europski sud za ljudska prava. Predviđen je i dijalog s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom, Odborom regija i Europskim ombudsmanom. Poziv za sudjelovanje upućen je i zemljama kandidatkinjama za pristupanje Uniji, društvenim skupinama i stručnjacima.
Konvencijom je predsjedao Roman Herzog, bivši predsjednik Savezne Republike Njemačke i bivši predsjednik njemačkog Ustavnog suda, koji je bio jedan od inicijatora projekta. U radu mu je pomagalo povjerenstvo za sastavljanje nacrta Povelje (predsjedništvo) u bliskoj suradnji s timom glavnog tajništva Vijeća i međuresorskom radnom skupinom koja je osnovana za pomoć izaslanstvu Parlamenta. Iako su im prostorije Vijeća bile prvo mjesto rada, konvencija i predsjedništvo najveći dio posla obavili su u Europskom parlamentu u Bruxellesu, što je uvelike olakšalo posao eurozastupnika koji su imali vodeću ulogu u pisanju Povelje.
Uskoro se pokazalo da je raznoliki sastav konvencije pozitivno utjecao na kvalitetu rasprava. Tijekom sljedećih devet mjeseci razvila se dotad neviđena razmjena mišljenja s civilnim društvom, a svoje priloge poslalo je nekoliko desetaka nevladinih organizacija. Na samom je početku odlučeno da će konvencija odluke donositi konsenzusom. Željela se osigurati i što veća transparentnost djelovanja, stoga su sjednice bile javne i svi pripremni dokumenti objavljeni na posebnim internetskim stranicama.