- Izložba: Obrana građanskih sloboda
- Važna uloga Europskog parlamenta
Parlament je od samih početaka ustrajno branio i promicao ljudska prava. U tom je području pokrenuo brojne političke inicijative te se zalagao za donošenje Europske konvencije o ljudskim pravima. Parlament je tražio da se u obzir uzmu sva građanska, politička, gospodarska i socijalna prava državljana zemalja članica Europske zajednice.
Već 1975. zastupnici su izrazili žaljenje zbog toga što ljudska prava nisu navedena u temeljnim ugovorima Europskih zajednica, koje su utemeljene kao primarno ekonomske zajednice. Te godine donijeli su rezoluciju u kojoj ističu da bi buduća Europska unija trebala imati vlastitu Povelju o temeljnim pravima. Prema mišljenju zastupnika riječ je o važnoj potvrdi političkog cilja izgradnje ujedinjene Europe. Njihovi su zahtjevi urodili plodom i dvije godine kasnije predsjednici Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u Luxembourgu su potpisali izjavu u kojoj se obvezuju na poštovanje temeljnih prava.
Parlament je 1984. velikom većinom glasova prihvatio nacrt Ugovora o Europskoj uniji („Spinellijev plan”). U njemu se predviđa da Unija u roku od pet godina donese deklaraciju o temeljnim pravima. Tadašnji Sud Europskih zajednica više se puta pokazao najboljim saveznikom Parlamenta jer je u svojim odlukama utvrdio da se pravom Zajednice mora osigurati zaštita ljudskih prava.
U Jedinstvenom europskom aktu koji je stupio na snagu 1. srpnja 1987. podsjeća se na obvezu država članica da zajednički promiču demokraciju i temeljna prava kao što su sloboda, jednakost i socijalna pravda. Međutim, za eurozastupnike nije učinjen dovoljan iskorak jer su uvjereni da je poštovanje ljudskih prava preduvjet za demokratski legitimitet Unije. Zbog toga 12. travnja 1989. donose Deklaraciju o temeljnim pravima i slobodama te pozivaju građane da je aktivno podrže. Popis temeljnih prava čija se zaštita traži u toj je Deklaraciji prvi put obuhvatio i zaštitu okoliša te niz novih socijalnih prava, kao što su pravo na socijalnu zaštitu, pravo na obrazovanje i zaštita potrošača. Iako je riječ o velikom napretku te unatoč detaljnoj razradi tih prava koju su u međuvremenu donijeli ugovori iz Maastrichta i Amsterdama, zahtjevi eurozastupnika uvaženi su tek krajem 90-ih.