Izložba
Ideja za uvođenje godišnje nagrade Europskog parlamenta pojavila se u srpnju 1984. tijekom rasprave na plenarnoj sjednici o slučaju Andreja Saharova. Izvorno je zamišljena kao priznanje za djelo posvećeno razvoju odnosa Istoka i Zapada, slobodi rasprave i istraživanja, zaštiti ljudskih prava i vladavine prava. Francuski zastupnik Jean-François Deniau u svojstvu izvjestitelja objasnio je da su zadaća i odgovornost Europskog parlamenta, čiji se zastupnici biraju na slobodnim izborima, štititi temeljne slobode. Prema njegovu mišljenju, Andrej Saharov savršeno je utjelovljivao duh nagrade.
Andrej Saharov bio je europski građanin koji je utjelovljivao slobodu misli i izražavanja i koji je zbog svojih uvjerenja i svoje savjesti odlučio odreći se svih materijalnih probitaka i svih počasti u kojima je mogao uživati.
Jean-François Deniau
Europski zastupnici odgovorili su na taj izazov: prijedlog rezolucije o utemeljenju Nagrade Saharov za slobodu mišljenja usvojen je velikom većinom glasova 13. prosinca 1985.
Na osobni poziv Lorda Plumba, tadašnjeg predsjednika Europskog parlamenta, Andrej Saharov pružio je u proljeće 1987. svoju podršku projektu nagrade koja nosi njegovo ime. Naposljetku je odlučeno da bi Nagrada Saharov umjesto za objavljena djela trebala biti priznanje pojedincima ili organizacijama koji su se istaknuli u Europi i svijetu svojim djelovanjem ili ostvarenjima u području ljudskih prava. U dogovoru s Odborom za politička pitanja, odlučeno je da će se prva Nagrada Saharov dodijeliti krajem 1988.
