Izložba
Nelson Rolihlahla Mandela – 1988., Južna Afrika
Simbol borbe protiv rasizma, Nelson Mandela poveo je Južnu Afriku na njezin povijesni put preobrazbe iz aparthejda u rasno ravnopravnu demokraciju i promicao jednake mogućnosti i mir za sve.
Smatramo ovu nagradu poticajem da ostanemo odani viziji koja nam je svima zajednička: svijet bez rata, siromaštva i patnje. No prvenstveno je smatramo poticajem da zadržimo hrabrost u borbi za pravdu i mir.
Anatolij Marčenko (posmrtno) - 1988., Rusija
Anatolij Marčenko, sovjetski disident, javnosti je otkrio strašne uvjete u kojima su u SSSR-u držani politički zatvorenici. Za nagradu ga je kandidirao sam Andrej Saharov.
Aleksandar Dubček - 1989., Slovačka
Kao vodeća figura praškog proljeća, Aleksander Dubček zalagao se za demokratske i gospodarske reforme. Za slobodu, suverenitet i socijalnu pravdu nastavio se boriti do kraja života.
Sada, dok primam Nagradu Saharov, u mislima su mi svi koji su bili pokretači sadašnjih reformi. I u najtežim razdobljima svoje povijesti narodi koji čine moju zemlju nikad nisu prestali smatrati da su dio ljudske borbe za slobodu.
Aung San Suu Kyi - 1990., Mjanmar
Bivša politička zatvorenica Aung San Suu Kyi bila je na čelu prodemokratske borbe protiv vojne diktature u Mjanmaru. Nagradu Saharov za slobodu mišljenja primila je osobno tek 22. listopada 2013., 23 godine nakon što joj je dodijeljena.
Konferencija predsjednika Europskog parlamenta odlučila je 10. rujna 2020. suspendirati gđu Aung San Suu Kyi iz aktivnosti zajednice dobitnika nagrade Saharov zbog toga što nije zaštitila prava naroda Rohingya u Mjanmaru te što je odobrila s tim povezana kršenja ljudskih prava, međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima.
Adem Demaçi - 1991., Kosovo
Suprotstavivši se žestokoj represiji srbijanskog režima, ovaj „balkanski Mandela” život je posvetio promicanju tolerancije i etničkog pomirenja na Kosovu.
Bez slobode govora nema dijaloga, bez dijaloga nije moguće pronaći istinu, a bez istine nema napretka.
Majke sa Svibanjskog trga - 1992., Argentina
„Majke sa Svibanjskog trga“ povele su mirni pokret otpora protiv vojne diktature i represije u Argentini zbog prisilnih nestanaka i mučenja političkih protivnika.
Htjele bismo sklopiti pakt kojim ćemo se obvezati i tako osigurati da se život cijeni i da obrana života ne poznaje granice.
Hebe de Bonafini
Oslobođenje - 1993., Bosna i Hercegovina
Za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji novinari sarajevskog Oslobođenja svoje su živote stavljali na kocku zalažući se za jedinstvo i etničku raznolikost svoje zemlje.
... braniti i očuvati multietničku, multinacionalnu, kozmopolitsku i tolerantnu Bosnu i Hercegovinu.
Zlatko Dizdarević
Taslima Nasrin – 1994., Bangladeš
Zbog svojih sekularnih stajališta, spisateljica Taslima Nasrin morala je napustiti rodni Bangladeš a potom i indijski dio Bengala. Bori se protiv ugnjetavanja žena i svih oblika vjerskog ekstremizma.
Kao spisateljica ne mogu se odmaknuti od događaja u svojoj zemlji ni izolirati od svijeta u kojem živim.
Lejla Zana - 1995., Turska
Lejla Zana, prva Kurdkinja izabrana u turski parlament 1991., svojom borbom za demokraciju simbolizira težnju svojeg naroda za dostojanstvom i ljudskim pravima.
Oni neće moći spriječiti razvoj i internacionalizaciju naše mirne borbe (...) za ravnopravni i bratski suživot (...) u okviru demokracije i uzajamnog poštovanja prava i identiteta svakog naroda.
Wei Jingsheng - 1996., Kina
Vođa oporbe kineskom režimu Wei Jingsheng javno je ukazivao na kršenja ljudskih prava i borio se za demokraciju. Ni zatvor ni egzil nisu ga uspjeli ušutkati.
Nagrada Saharov je „čin ohrabrenja i potpore u ime stanovništva Europe (...) za cjelokupan pokret za ljudska prava u Kini.
Salima Ghezali - 1997., Alžir
Glavna urednica kritički nastrojenih novina La Nation i predsjednica Udruge za emancipaciju žena, Salima Ghezali zalaže se za prava žena, demokraciju i politički dijalog u Alžiru.
Temeljna demokratska pitanja (...) ne mogu pobjeći iz geta u koja su stjerana na makijavelistički način ako velika većina stanovništva na njih gleda kao na monopol manjine koju nije briga za njih.
Ibrahim Rugova - 1998., Kosovo
Neumorno radeći na dijalogu i mirovnom rješenju sukoba, prvi predsjednik Kosova, Ibrahim Rugova, život je posvetio nenasilnom otporu etničkih Albanaca protiv srpskog ugnjetavanja.
U svojih deset godina postojanja Nagrada Saharov je postala simbol mira, slobode i humanosti.
Xanana Gusmão – 1999., Timor-Leste
Xanana Gusmão, nekadašnji vođa borbe za slobodu i samoodređenje Istočnog Timora (Timor-Leste), postao je njegov prvi predsjednik, a zatim i premijer.
Ova nagrada pokazuje da Europski parlament priznaje hrabrost mojeg naroda u borbi za slobodnu domovinu, u kojoj je sloboda mišljenja zajamčena kao pravo svojstveno ljudima.