Praćenje razvoja turizma od 17. stoljeća do danas
Ljudi su oduvijek imali potrebu putovati, bilo da je riječ o istraživanju i otkrivanju novih zemalja ili radi vlastita užitka. Turizam pokriva upravo ovo potonje.
Porijeklo modernog koncepta turizma možemo pratiti unatrag sve do 17. stoljeća, kada su mladi plemići iz zapadnih i sjevernih europskih zemalja odlazili na nešto što se zvalo Veliki obilazak – putovanje po Europi (koje je obično pokrivalo Francusku, Njemačku, Italiju i Grčku) s glavnom svrhom doživljaja povijesti, umjetnosti i kulturne baštine. To se smatralo savršenim načinom obrazovanja.
Do 18. stoljeća ovaj je običaj bio široko rasprostranjen među bogatijim slojevima društva te se proširio na druge dijelove svijeta, kao što je Amerika. Slično tome, vjerska hodočašća, koja su već bila popularna tijekom srednjeg vijeka, nastavila su se i tijekom toga razdoblja.
Industrijska revolucija, koja je započela u drugoj polovici 18. stoljeća, stvorila je veliku gospodarsku, društvenu i tehnološku transformaciju, koja se zatim proširila na ostatak svijeta. Kao rezultat tih promjena došlo je do masovnog iseljavanja iz ruralnih područja u rastuće velike gradove kojima je bila potrebna radna snaga za novu industriju.
Stoga je došlo do pojave novih društvenih slojeva. Ključna su bila i kretanja u prijevozu.
Poboljšanja u teretnom i putničkom prijevozu pridonijela su nastanku rekreativnih aktivnosti, novih oblika zabave i putovanja. Ljudi su uglavnom putovali vlakom te iskorištavali prednosti činjenice što su željezničke mreže povezivale odredišta u Europi i drugim dijelovima svijeta.
U 19. stoljeću nastale su prve turističke agencije. Jedna od prvih bila je Thomas Cook & Son, koja je prvi nudila izlete i odlazak na odmor za grupe, a njezine su usluge uključivale prijevoz, smještaj i hranu, čime su troškovi postali niži.
To će predstavljati temelj onoga što danas poznajemo kao paket-aranžmane.
U prvoj polovici 20. stoljeća turistička industrija nastavila je rasti zahvaljujući masovnoj proizvodnji autobusa i automobila.
Obalni turizam počeo je postajati sve važnijim, a nakon Drugog svjetskog rata popularnost sredozemne obale brzo je rasla. Također, poboljšanja u zračnom prometu (kao što su čarter-letovi), ali i napredak ostvaren u zakonodavstvu o radu te rast socijalne skrbi doveli su do procvata turizma.
Sektor turizma transformirao se tijekom recesije u 1970-ima, poglavito zbog energetske krize koja je dovela do nižih troškova i cijena. Luksuzni turizam utro je put za pojavu masovnog turizma. A tada je i nastao masovni turizam. Putovanje više nije bilo nešto samo za ekskluzivnu grupu ljudi, već rekreativna aktivnost koja je bila dostupna brojnima.
U narednim desetljećima došlo je do progresivne internacionalizacije hotelskih poduzeća, putničkih agencija i zrakoplovnih kompanija. Nudili su se i novi proizvodi te nove rekreativne aktivnosti, u čijem su se središtu, između ostalog, nalazili sport i zdravlje.
Danas je turistički sektor postao jednim od velikih pokretača u gospodarstvima brojnih država te predstavlja dio međunarodnih političkih programa.
Posljednjih godina, uz niskotarifne letove i ponudu alternativnih smještajnih kapaciteta kojima upravljaju internetska poduzeća, turistima je znatno lakše priuštiti si putovanje, a usto mogu osmisliti svoj plan putovanja i doživljaje po vlastitu ukusu.
Turizam ne utječe samo na lokalno gospodarstvo, već počinje utjecati i na društvene strukture, kulturu i način života odredišta koja se posjećuju. Stoga je trenutačni izazov pružiti rješenja razvijanjem turističke svijesti kojom se poštuju okoliš i lokalni način života stanovnika.
This blog post is a part of the Europeana Common Culture project, which explores varied aspects of our shared cultural heritage across Europe.