Izložba
Za 3D digitalizaciju potrebno je u obzir uzeti brojne čimbenike jer ne postoje međunarodno priznati standardi ni smjernice za 3D projekte.
Kao prvo, koje je predmete potrebno 3D digitalizirati? Ova izložba uključuje modele predmeta koji stanu u dlan vaše ruke te mjesta na kojima biste mogli provesti sate hodajući uokolo.
Na primjer, ova Bote de Zamora (vrsta cilindričnog sanduka) dio je zbirke Nacionalnog arheološkog muzeja u Madridu u Španjolskoj.
Naručio ga je kordopski kalif al-Hakam II. kao dar za svoju voljenu Subh, ženu velikog utjecaja u omejidskoj Kordobi. Vjerojatno je sadržavao darove kao što su začini, nakit, parfemi ili fine tkanine.
Napravljen je 964. godine, visok nešto više od 17 centimetara i promjera 11 centimetara, a izrađen je od bjelokosti. Na njegovoj površini nalaze se zamršene i delikatne rezbarije biljaka, cvijeća, životinja i ptica te natpis. Primjer je prijenosa elemenata, motiva i luksuza s Istoka u zapadni svijet kroz al-Andalus.
Uz 3D model možete izbliza istražiti ove prekrasne ukrase.
Drugi predmet slična oblika, ali 100 puta većeg promjera od Bote de Zamora, jest Rotunda sv. Margarete Antiohijske u Šiveticama u Slovačkoj.
Rotunda je kasnoromanička zgrada od opeke, koja datira s početka 13. stoljeća, unutarnjeg promjera 11 metara. U 18. stoljeću zgradi je dodan zvonik s ulaznim vratima. Jedna je od najvećih kružnih romaničkih građevina u srednjoj Europi i jedan od najvažnijih spomenika iz toga razdoblja u Slovačkoj.
Koristite se 3D modelom kako biste istražili cijelu rotundu, vidjeli istrošenost svake opeke te čak vidjeli cvijeće položeno na nadgrobne spomenike oko nje.
Zašto je 3D digitalizacija važna za lokalitete baštine?
Nakon što odlučite što ćete digitalizirati, u obzir je potrebno uzeti brojne dodatne aspekte. Koju opremu upotrijebiti za digitalizaciju? Gdje se nalazi sâma lokacija ili gdje se predmet treba postaviti za skeniranje? Koji su uvjeti osvjetljenja? Kako možete snimiti teksturu materijala?
Zbog tih i brojnih drugih razloga potrebno je određeno vrijeme da se fizički predmet ili zgrada pretvore u 3D model, stoga trenutno postoji prilično niska razina 3D digitalizacije takve baštine u Europi. Uključivanje u kampanju Twin it! važan je korak.
Uzmimo kao primjer Nacionalnu palaču Mafra u Portugalu. Palača se nalazi 30-ak kilometara sjeverozapadno od Lisabona. Arhitektura koju je naručio kralj Dom João V. 1711. godine uključuje kraljevsku palaču, baziliku, samostan, vrt i rezervat za divljač.
Unatoč tome što se nalazi na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine od 2019. godine, Nacionalna palača Mafra do sada nije bila značajnije digitalizirana u 3D tehnologiji.
Još jedna lokacija koja sada dobiva svoju prvu digitalnu dokumentaciju jest Utvrda Louvigny u Luksemburgu, reduta (privremena ili dopunska utvrda) s odvojenim bastionom. Ispod grada nalazi se velik broj podzemnih tunela, od kojih se neki mogu vidjeti u 3D modelu.
Ta je lokacija bila dio gradskih utvrda izgrađenih u razdoblju između 1672. i 1673. godine. Ime je dobila po generalu Louvignyju iz španjolske habsburške vojske, koji je osmislio jačanje gradske obrane nakon ratova Luja XIV. diljem Europe.
Utvrda je srušena 1869. godine, nakon što su Londonskim ugovorom iz 1867. godine predviđeni neutralnost Luksemburga i rušenje tvrđave.
Na istom mjestu danas se nalazi Vila Louvigny iz 20. stoljeća sa svojim „Velikim auditorijem”. Otvoren je 18. svibnja 1953. godine kako bi se iz njega emitirali koncerte te kako bi služio kao prostor za probe simfonijskog orkestra Radio Luksembuga/RTL-a (osnovanog 1933. godine). U Vili Louvigny nalazilo se bivše sjedište društva „Société luxembourgeoise de radio et de télévision”, a šezdesetih godina dvaput je bila domaćin natjecanja za Pjesmu Eurovizije.
Krajolici oko Vile Louvigny otvoreni su za javnost kao gradski park. Sada javnost također može istražiti unutrašnjost Velikog auditorija u 3D-u.
Kako 3D digitalizacija može pomoći u očuvanju kulturne baštine?
3D modeli omogućuju i zainteresiranim posjetiteljima i predanim istraživačkim stručnjacima da istražuju objekte i lokacije na interaktivan i detaljan način, bez napuštanja svojeg radnog prostora i bez oštećivanja koje čak i pažljivo fizičko istraživanje može počiniti.
Za stručnjake za kulturnu baštinu 3D verzije ranjivih lokacija i objekata omogućuju im da prate njihovo stanje i odrede prioritet za buduće popravke.
Ako i dođe do najgoreg te dio baštine bude izgubljen ili uništen, istraživački stručnjaci i stručnjaci iz branše, kao što su inženjeri, mogu ih rekonstruirati s pomoću 3D sadržaja.
Ruševine Momjanskog kaštela u Momjanu, na sjeveru Istre u Hrvatskoj, su na izoliranom stjenovitom proplanku te su sa svih strana okružene strmim i dubokim liticama.
Danas je kaštel u ruševinama. Preživjela je samo četvrtasta kula, neki obodni zidovi i ostaci sustava pokretnih mostova koji su nekoć služili za pristup dvorcu.
Najraniji poznati izvještaji potječu iz 1230. godine. Napušten je 1830-ih godina i njegovo se stanje brzo pogoršalo. U razdoblju od 100 godina njegova veličanstvena struktura svedena je na raštrkane ruševine.
3D model velik je doprinos istraživanju srednjovjekovnih utvrda te nam pomaže u razumijevanju upotrebe i arhitektonskog razvoja sličnih kompleksa, kako u Istri tako i šire.
Kao građevinski materijal, drvo ne može uvijek izdržati teret stoljeća. Ova drvena zgrada iz 18. stoljeća bila je dio imanja Arvistava u Rumšiškėsu u Litvi. To je jedina takva preživjela građevina u Litvi, vrijedan primjer litavske drvene arhitekture iz razdoblja baroka. Već je fizički dekonstruirana i rekonstruirana, a sada je replicirana u 3D vizualizaciji kako bi se sačuvala za buduće generacije.
Zgrada ima ukrašen krov s oblikovanim vijencem. Glavno pročelje drži šest drvenih stupova. Vanjski zidovi obloženi su okomitim daskama i obojeni. Zgrada predstavlja interakciju između tradicionalne gradnje i arhitekture plemstva u Litvi.
Građevina je 1980-ih donirana Litavskom etnografskom muzeju. U to je vrijeme zgrada bila potpuno oronula, a dio nje čak se upotrebljavao za držanje svinja! Godine 1987. rastavljena je i prevezena u muzej, gdje je pohranjena i na kraju obnovljena 2010. godine.
Prijeđimo na još veću lokaciju, Cittadellu, koja se nalazi na malteškom otoku Gozo te ima bogatu povijest koja datira iz brončanog doba. Tijekom stoljeća bila je mjesto od značaja za Feničane, Rimljane, Bizantince, Arape, Normane, Osmanlije, Francuze i Britance. Preostale zgrade imaju veliku arhitektonsku vrijednost i pružaju dobru predodžbu o različitim slojevima arhitektonskih stilova od kasnog srednjovjekovnog razdoblja do početka 20. stoljeća.
Njezin smještaj na prirodnom brežuljku s ravnim vrhom već je stoljećima zaslužan za to da ovo mjesto služi kao tvrđava, oko koje se razvijao grad. Zatvorena je kao vojno mjesto 1868. godine.
Stoljeća napuštenosti i pljačkanja kamenog materijala pretvorila su Cittadellu u ruševinu, ocrtavajući njezinu povijest kao dobro naseljenog utvrđenog grada u njezinu najslavnijem razdoblju. 3D rekonstrukcija Goze pomaže današnjim posjetiteljima da razumiju njezin opseg i povijesni značaj.
Kako 3D modeli mogu istaknuti nedovoljno zastupljene povijesti?
Velika sinagoga u Erfurtu otvorena je 1884. godine. Dizajnirao ju je arhitekt Siegfried Kusnitzky, mogla je primiti 500 vjernika i predstavljala je prekretnicu u njemačko-židovskoj povijesti u Erfurtu. Budući da je 350 godina prethodno živio u izgnanstvu, židovskom narodu tek je netom prije toga dopušteno da se nastani u Erfurtu. Stanovništvo je raslo tako brzo da postojeća sinagoga više nije mogla ispunjavati sve potrebe te je izgrađena nova.
Godine 1938. uništena je tijekom pogroma u studenom pod nacističkim režimom u Njemačkoj. Ova 3D rekonstrukcija pridonosi stvaranju povijesne svijesti o kulturnom bogatstvu židovskog života.
Druga sinagoga sa sličnom poviješću bila je Stara sinagoga u Wiesbadenu, najveća od pet gradskih sinagoga. Dizajnirao ju je arhitekt Phillip Hoffmann, a nalazila se u četvrti Michelsberg. Izgrađena je 1860-ih godina, a i ona je uništena u pogromima u studenom 1938. godine.
Oba 3D modela posjetiteljima pružaju mogućnost obilaska i doživljaja ovih povijesno i vjerski značajnih zgrada. Od pet sinagoga u Wiesbadenu koje su uništene 1938. godine, ova je jedina dostupna kao 3D rekonstrukcija.
Doprinos žena umjetnosti, kulturi, povijesti i društvu također je često nedovoljno zastupljen. Iako su priče i iskustva žena često u središtu brojnih društava, nedovoljno su zastupljene u arhivima i zbirkama.
Na primjer, postoji vrlo malo prapovijesnih prikaza žena, ali Venera iz Brassempouya, sada prikazana kao 3D model, jedna je od njih. Otkrili su je, zajedno s još četiri kipića izrađena od slonovače mamuta, 1894. godine Édouard Piette i Joseph de Laporterie u Papinoj špilji u Brassempouyu (Landes) u Francuskoj.
Slonovača mamuta iznimno je krhak materijal, pa je nevjerojatno da je ova glava opstala praktički netaknuta od razdoblja Gravettiana, prije 34 500 – 25 000 godina. Fino izrezbareni detalji prikazuju dugačak i elegantan vrat, trokutastu glavu sa širokim čelom i šiljastom bradom, uokvirenu frizurom koja se tumači kao pletena kosa, mreža od školjki ili čak kapuljača.
Krećući se kroz vrijeme do 21. egipatske dinastije (oko 1069. – 945. godine prije Krista), ovaj unutarnji lijes sarkofaga nalazi se u egipatskoj zbirci Kraljevskog muzeja umjetnosti i povijesti u Bruxellesu u Belgiji.
Kovčeg je namijenjen ženi – natpis u podnožju lijesa navodi da je pokojnica bila pjevačica Amona (egipatskog božanstva koje je cijenjeno kao kralj bogova), ali je njezino ime ostalo prazno. Ukrasi na lijesu prikazuju prizore povezane s egipatskim pogrebnim praksama.
Pjevačica Amona prikazana je kako prolazi provjeru vaganja svojeg srca i nudi se čuvarima zagrobnog života. U zagrobnom životu prati je njezin Ba (ptica-duša) dok stoji u obožavanju pred božicom stabla i božicom Hator, koja je predstavljena kao krava (zaštitnica nekropole).
Tijekom 1930-ih godina Belgija je nazivana „prijestolnicom egiptologije”, a njezin interes za objašnjavanjem i dijeljenjem egipatske povijesti seže sve do danas. Upotreba 3D tehnologije za očuvanje i istraživanje omogućuje da se takva baština istraži i podijeli što smislenije s baštinskim zajednicama kojima pripada.
Bajka Hansa Christiana Andersena, Mala sirena, objavljena je 1837. godine, a 1909. godine u Kopenhagenu je održana baletna izvedba te priče. Nedugo zatim stigle su dvije danske skulpture koje povezuje tema sirene, no koje ju različito tumače.
Prva je bila sada poznata, tradicionalno ženstvena i zavodljiva skulptura Edvarda Eriksena iz 1913. godine smještena na šetnici u Kopenhagenu. Druga je skulptura Anne Marie Carl-Nielsen iz 1921. godine, koja je postala glavno djelo u povijesti danskog vitalizma i danskog kiparstva općenito.
Sirena Anne Marie Carla-Nielsenove dočekuje svijet s vriskom, otvorenih usta i velikih očima nalik ribljima. Sirena je amfibijsko stvorenje, s ljudskim trupom i donjim dijelom ribljeg tijela – repom sa stiliziranim ribljim ljuskama. Sirena Carl-Nielsenove doima se živom, sa željom za životom i unutarnjom snagom, a čini se da također predstavlja očaj i gubitak.
Postoji cijeli niz verzija toga kipa. Brončana skulptura, izlivena 1921. godine, izložena je u Danskoj nacionalnoj galeriji. Još jedan odljev postavljen je ispred Kraljevske danske knjižnice u Kopenhagenu 2009. godine. Izvorni model od žbuke u vlasništvu je Muzeja Carl Nielsen i izložen je u Muzeju umjetnosti Funen u Odenseu.