Louise Weiss upustila se 1934. u novu borbu: kampanju za emancipaciju žena. Nadahnuta aktivnostima britanskih i američkih sufražetkinja osnovala je udrugu „La Femme nouvelle” koja se borila za pravo glasa žena te je uspostavila informacijski centar za promicanje jednakih građanskih i političkih prava za Francuskinje i Francuze.
Iako kao žena nije na to imala pravo, Louise Weiss odaslala je snažnu poruku kad je na nekoliko izbora istaknula svoju kandidaturu.
Nakon početnog pokušaja da se kandidira na lokalnim izborima, 1936. pridružila se drugim sufražetkinjama u Parizu kako bi se simbolično natjecala za mandat u francuskoj Nacionalnoj skupštini. U tu je svrhu otisnuta razglednica s likom Louise Weiss i njezinim životopisom koja se dijelila prolaznicima na ulicama.
Organizirala je i turneju po Francuskoj na kojoj su se pojačale aktivnosti i prosvjedi za emancipaciju žena.
No Louise Weiss još će se jednom razočarati sporim napretkom na starom kontinentu: trebat će pričekati do kraja II. svjetskog rata da žene u Francuskoj steknu pravo glasa i pravo da se kandidiraju na izborima pod istim uvjetima kao i muškarci.
Prepoznavši da je novi sukob neizbježan, tada je počela pomagati onima koji su u tom trenutku bili najugroženiji. Od 1938. uključila se u rad Središnjeg odbora za izbjeglice koji je Ministarstvo za vanjske poslove osnovalo za pomoć židovskim obiteljima koje su bježale iz nacističke Njemačke. Kasnije je surađivala sa Zajednicom Francuskinja odlikovanih Legijom časti u vođenju volonterki za „pasivnu obranu od zračnih napada”.
Novi rat Weiss je ponovo proživjela neumorno pomažući drugima. Kao volonterka u SAD-u je sudjelovala u misiji prikupljanja lijekova i osnovnih namirnica za francuski Crveni križ. Unatoč tome što je Gestapo tijekom okupacije zaplijenio njezinu knjižnicu i osobni arhiv, Weiss je nakon povratka u Francusku uspjela izbjeći progonu Židova te je zaštitila nekoliko prijatelja od uhićenja.