Izložba
Simbol poslijeratne podjele Europe podignut je u kolovozu 1961. po nalogu vlasti DDR-a kako bi se zaustavio masovni odlazak stanovnika Istočnog Berlina u Zapadnu Njemačku. „Zid srama”, kako su ga prozvali na Zapadu, onemogućio je svaku komunikaciju između dva dijela grada. Zamišljen kao vojni bedem s promatračnicama i projektorima te opasan bodljikavom živom, zid je bio vidljiv podsjetnik na neuspjeh zapadnih saveznika i Sovjetskog saveza da postignu dogovor o Berlinu i mirovnim sporazumom okončaju Drugi svjetski rat. Odgovor Europske parlamentarne skupštine nije trebalo dugo čekati.
Povjerenstvo za politička pitanja simbolično je 10. i 11. listopada 1961. održalo sjednicu u Zapadnom Berlinu. Iako nemoćni da zaustave gradnju zida, njegovi su članovi iskazali solidarnost Europske zajednice s građanima Berlina. Predsjednik Hans Furler tom je prilikom dao izjavu o situaciji u Berlinu koji je proglašen „simbolom slobodne Europe”. Tjedan dana kasnije Skupština je na plenarnoj sjednici održala javnu raspravu o događajima u Berlinu. Svi sudionici rasprave bili su jedinstveni u osudi istočnonjemačkog režima zbog izgradnje zida i ograničavanja sloboda građana.
Predsjednik Komisije Europske ekonomske zajednice Walter Hallstein tijekom rasprave pridružio se Parlamentarnoj skupštini u osudi događaja u Istočnom Berlinu.
