Izložba
Tijekom sljedeća tri desetljeća Europski parlament aktivno se zalagao za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svijetu, a posebice u zemljama s druge strane željezne zavjese. Putem rasprava, stajališta i rezolucija, brojnih usmenih i pisanih zastupničkih pitanja, misija za utvrđivanje činjenica, izaslanstava ili javnih saslušanja Parlament je nastojao usmjeriti interes javnosti i medija na ta pitanja. Tako je u listopadu 1964. u povodu godišnjice ustanka stanovnika Istočnog Berlina i Sovjetske okupacijske zone protiv „sluganstva i diktature” predsjednik Parlamenta Jean Duvieusart bez oklijevanja iskazao suosjećanje s njemačkim narodom. „Dok se Nijemci bore za svoje pravo na samoodređenje te za ponovno ujedinjenje i slobodu, ciljeve za koje su brojni među njima žrtvovali svoje živote, mi se nikad nećemo prestati boriti za slobodu u svijetu,” izjavio je Duvieusart tom prilikom.
Nakon što je u kolovozu 1975. potpisan Završni akt Helsinške konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, Parlament je ponovno zauzeo jasno stajalište. Podsjetio je na preuzete obveze u pogledu poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, ponajprije kad je riječ o međuljudskim kontaktima i ponovnom ujedinjenju obitelji koje su razdvojene nakon podizanja Berlinskog zida. Na izravnu molbu istočnonjemačkih građana kojima se sustavno uskraćivala mogućnost preseljenja u Saveznu Republiku Njemačku radi spajanja obitelji, Parlament je 1977. zatražio od vlade DDR-a da ispuni svoje međunarodne obveze. Sudbina političkih zatvorenika i donošenje represivnih zakona u DDR-u također su često bile tema zastupničkih pitanja u Parlamentu.
